SOS Telefon
1264
Telefon 24h
+387 66 810 800
Pišite nam
ngo.lara@teol.net
fondacija.lara@gmail.com
×

Pojmovnik - Pokušaj pojašnjenja nekih od pojmova koji se najčešće javljaju uz suočavanje s prošlošću

Preuzeto iz: “Pomirenje?! Priručnik za rad na suočavanju sa prošlošću kroz treninge i radionice”, Ivana Franović, Nenad Vukosavljević, Tamara Šmidling, Centar za nenasilnu akciju Beograd-Sarajevo, 2012.

Restorativna1 pravda je koncept u krivično-pravnom sistemu koji se ubrzano razvija počevši od 70-ih godina XX veka. Zasnovan je na tradicijama plemenskih i starosedelačkih zajednica Afrike, Severne Amerike, Australije i Novog Zelanda, a elementi koncepta restorativne pravde stari su verovatno koliko i prve ljudske društveno-političke zajednice. Koncept je zasnovan na kritici klasičnog modela retributivne2 pravde po kome činjenje krivičnog dela prvenstveno predstavlja povredu zadate pravne norme, te država, odnosno njen krivično-pravni sistem, imaju zadatak da tu normu zaštite kažnjavanjem počinitelja. Proces restorativne pravde, nasuprot tome, počiva na uverenju da je krivično delo povreda ne samo zakonskih propisa, već najpre osnovnih prava žrtve i vrednosti zajednice/društva. Zbog toga se velika pažnja posvećuje potrebi da se žrtva aktivno uključi u procesuiranje krivičnog dela, da se humanije postupa prema počionicama i da se da prilika zajednici da učestvuje u procesu popravljanja štete i rehabilitacije i resocijalizacije počinitelja, ali i njihovih žrtava.

Pojam restorativne pravde se različito razumeva, tako da postoji više definicija tog pojma. Na primer, Tony Marshall navodi da je restorativna pravda "proces u kome strane koje su imale udela u određenom krivičnom delu zajedno rešavaju kako će se nositi sa posledicama tog dela i njegovim implikacijama u budućnosti”.3

Restorativna pravda se zasniva na četiri osnovna principa: "1) princip personalizma, tj. shvatanje krivičnog dela pre svega kao povrede ljudi i međuljudskih odnosa; 2) princip popravljanja štete nastale krivičnim delom; 3) princip učešća (počinilaca, žrtava i šire zajednice); 4) princip reintegracije." 4

Danas se principi restorativne pravde primenjuju u velikom broju zemalja širom sveta, u različitim kontekstima i sa donekle različitim razumevanjem prioriteta unutar tog koncepta (da li je važniji sam restorativni proces, ili bi pažnju trebalo posvetiti ishodima tog procesa). I UN i druge međunarodne organizacije preporučuju korišćenje ovog koncepta koji može imati primenu u širokom spektru društvenih problema – od bavljenja problemom maloletničke delikvencije do oporavka i izgradnje mira u podeljenim društvima koja su iskusila ratove, masovne zločine i genocid. U kontekstu takvih društava primena koncepta restorativne pravde može biti od jako velikog značaja, posebno kada se ima na umu da ovaj koncept zagovara ne utvrđivanje ili odbacivanje, već prihvatanje odgovornosti od strane počinitelja za nedela koja je počinio kao i za pokušaj popravljanja načinjene štete za žrtve i zajednicu u celini. Restorativna pravda takođe povećava mogućnost za aktivno učešće svih zainteresovanih i međusobno razumevanje žrtava i počinitelja.

Ovaj koncept je često kritikovan kao proces koji zapravo vodi ka izbegavanju kazne za počinjena nedela, što zagovornici restorativne pravde odbacuju navodeći konstruktivan uticaj na zajednice u kojima su primenjivani neki od modela restorativne pravde. Jedan od takvih modela koji se u literaturi najčešće spominje jesu Gacaca sudovi u Ruandi koji su odigrali važnu ulogu u procesu tranzicione pravde u zemlji koja je preživela genocid. /T.Š./

 

1Od engleske reči restore = obnoviti, oživeti, ozdraviti.
2Od engleske reči retribute = uzvratiti, kazniti.
3Tony Marshall, Restorative Justice: An Overview (London: Home Office Research Development and Statistics Directorate, 1999), str. 5.
4Sanja Ćopić, "Pojam i osnovni principi restorativne pravde". U: Temida, maj 2007, str. 31.

Prijavi nasilje nad ženama, ne štiti nasilnika!

Fondacija 'Lara' Bijeljina | Sva prava zadržana © 2019
Powered by limun.co