Pojmovnik - Pokušaj pojašnjenja nekih od pojmova koji se najčešće javljaju uz suočavanje s prošlošću
Preuzeto iz: “Pomirenje?! Priručnik za rad na suočavanju sa prošlošću kroz treninge i radionice”, Ivana Franović, Nenad Vukosavljević, Tamara Šmidling, Centar za nenasilnu akciju Beograd-Sarajevo, 2012.
Mesta sećanja podrazumevaju kako ona mesta na kojima je došlo do stradanja, tako i ona mesta koja su izgrađena i/ili uređena sa ciljem očuvanja sećanja na strašne događaje iz prošlosti.
Memorijalizacija, u užem smislu reči, jeste obeležavanje javnog prostora materijalnim podsetnicima (spomenicima, muzejima, spomen-pločama itd.) na važne događaje iz prošlosti, odnosno na centralna istorijska zbivanja ili ličnosti bitne za kontekst geografskog prostora u kojem se nalaze. U širem smislu ona obuhvata i druge oblike materijalizacije javnog sećanja: kulturno stvaralaštvo (literatura, film, likovna umetnost, muzika itd), obeležavanje spomen-dana, komemoracije, itd. koje za cilj imaju očuvanje sećanja na određeni, političkom dominacijom određeni, način. Memorijalizacija ima za cilj materijalizaciju kolektivnog pamćenja vremena u kojem nastaje, i izgradnju budućeg trajnog kolektivnog sećanja na određeni istorijski događaj i period.
Memorijalizacija je institucionalizovan oblik sećanja, koji reflektuje kako dominantni istorijski diskurs, tako svojom formom određuje i pripadnost kulturi sećanja podneblja i vremena kojem pripada.
Spomenici predstavljaju materijalni trag, ishod politike sećanja, oni su plod dominantnog diskursa i nastaju političkom voljom, angažujući i/ili konsultujući u procesu osmišljavanja, svedoke, žrtve, umetnice/ke, političare/ke i širu javnost.
Za razliku od naših jezika, u nemačkom jeziku postoje različiti termini za spomenike koji su podignuti u ime sećanja na određena dostignuća i/ili zaslužne ličnosti – Denkmal i spomenika čija uloga je da podsećaju i opominju na strašne događaje – Mahnmal (opomenik). /N.V./