Projekat Mir sa ženskim licem, planiran je sa ciljem da osnaži aktivistkinje ženskih nevladinih organizacija u BiH za uključivanje u proces izgradnje mira, a prerastao je u prvu mobilizaciju aktivistkinja za ženska prava u zagovaranju procesa suočavanja s prošlošću i integrisanje žena u zajedničku kulturu sjećanja. Započelo ga je pet žena, a prerastao je u akciju koju je podržalo njih dvije stotine, okupljenih 19. septembra 2014. godine, u mirnoj protestnoj šetnji na ulicama Sarajeva.
Sa realizacijom se počeli 2013. godine, održano je niz radionica suočavanja s prošlošću, a na radnom sastanku svih učesnica u projektu, koji je održan 1. i 2. februara 2014. godine u Bijeljini, urađena je interna evaluacija prve godine realizacije projekta i dogovor o provođenju lokalnih akcija i zajedničke mirovne akcije. Tada je dogovoeno i Pokretanje inicijative za obilježavanje dana sjećanja na stradanje žena u ratu u BiH.
Cilj ukupnih akcija, pa i ove Inicijative, bio je da se ukaže na isključenost žena iz zajedničke kulture sjećanja i kontinuiranu marginalizaciju ženskih iskustava i postignuća. Ideja da se kultura sjećanja stavi u fokus aktivističke faze projekta proistekla je iz izvještaja sa radionica i prijedloga lokalnih akcija. Tokom razgovora na radionicama na temu – Kako naše zajednice pamte prošlost, bilo je jasno da žena, ni događaja važnih za ženska postignuća i emancipaciju, u javnom prostoru gotovo da i nema, ili je njihova prisutnost marginalna.
Podaci o ženama koje su tokom rata ubijene, (prema Bosanskoj knjizi mrtvih evidentirana je 9.901 ubijena žena, od kojih su većina stradale kao civilne žrtve rata) bili su jedan od ključnih argumenata u prikupljanju potpisa podrške za zajedničku inicijativu prema Parlamentu BiH. Stradanje žena u ratu je u memorijalizaciji stradanja ljudi tokom oružanog sukoba u BiH potpuno zanemareno, a ovi podaci javnosti su gotovo nepoznati.
Tokom 2014. godine 12 ženskih organizacija u 12 gradova BiH provelo je zajedničku akciju Ženski karavan mira Mir sa ženskim licem sa ciljem povećanja brige i kontinuiteta u kulturi sjećanja na živote i stradanje žena i uključivanje žena u izgradnju mira.
U aktivnosti u projektu uključene su organizacije: Glas žene„ iz Bihaća, Fondacija Udružene žene iz Banjaluke, Helsinški parlament građana Banjaluka, Udruženje građanki „Grahovo” iz Bosanskog Grahova, Centar za pravnu pomoć ženama iz Zenice, Fondacija CURE iz Sarajeva, „Žena BiH” iz Mostara, Udruženje žena „Most” iz Višegrada, „Forum žena” iz Bratunca i Udruženja građana „Budućnost” iz Modriče.
Inicijativa za utvrđivanje Dana sjećanja na stradanje žena u ratu u BiH je upućena je 19. septembra 2014. godine Komisiji za ostvarivanje ravnopravnosti polova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, u skladu sa odredbama Poslovnika o radu Predstavničkog doma.
Predlagačice su bile svjesne da je pitanje državnih praznika jedno od najtežih političkih pitanja u Bosni i Hercegovini. Svi pokušaji donošenja zakona o praznicima nisu uspjeli dobiti potrebnu podršku u Parlamentarnoj skupštini i utvrđivanje i obilježavanje državnih praznika još je u nadležnosti entiteta.
Inicijativom su tražile da se utvrdi Dan sjećanja na stradanje žena u ratu u BiH koji bi imao karakter državnog praznika (ne nužno i neradnog dana) i kao takav bio propisan u zakonu kojim se utvrđuju državni praznici.
Iz Ureda sekretara Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti polova stigao je odgovor da je Inicijativa prihvaćena i da će biti razmatrana po formiranju novog saziva Predstavničkog doma.
Godinu dana kasnije, 17. septembra 2015. godine, Inicijativa je dopunjena sa prijedlogom 8. decembra kao datuma za Dan sjećanja koji bi se obilježavao u okviru globalne kampanje 16 dana aktivizma protiv rodnozasnovanog nasilja, a 29. decembra Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova PDPSBiH je razmatrala Inicijativu. Međutim, nije postignuta saglasnost o prihvatanju Inicijative njenog daljeg upućivanja u parlamentarnu proceduru i Inicijativa je odbijena.
8. decembra 2016. godine Inicijativa je predata po drugi put.