SOS Telefon
1264
Telefon 24h
+387 66 810 800
Pišite nam
ngo.lara@teol.net
fondacija.lara@gmail.com
×

Zajedničko saopštenje Sarajevskog otvorenog centra i Fondacije "Lara" povodom reakcija na Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama RS

Krajem 2023. objavljen je Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama Republike Srpske u kojem se po prvi put u Bosni i Hercegovini spominje pojam femicid kao najteži oblik i posljedica nasilja prema ženama. Nove odredbe definišu femicid kao lišenje života žene izvršeno, u potpunosti ili djelimično, zbog njene pripadnosti ženskom polu ili smrt žene koja je posljedica radnji nasilja prema njoj, bez obzira na to da li je osumnjičeni za radnje nasilja član porodice ili drugo lice. S obzirom na sve veći porast slučajeva femicida u Bosni i Hercegovini, rekli bismo da je ovakvo normiranje veliki korak i značajan pokazatelj volje zakonodavca u Republici Srpskoj da pruži sveobuhvatnu zaštitu ženama.

U bh. društvu se često naglašavaju porodične vrijednosti i spominje uloga žene kao stuba porodice, pa je bilo za očekivati da će ovakav potez naići na znatnu podršku. Ono čemu se nismo nadali jeste da će se desiti upravo suprotno i da će u javnosti biti najglasniji protivnici/ce ovakvih odredbi. Krajem decembra 2023. održana je tribina u organizaciji udruženja „Roditelji za prava djece“pod nazivom „Koga ubija zakon o femicidu?“. Predavači su bili dr. Vladimir Dimitrijević, pravoslavni publicista, te naučni saradnik dr. Dušan Ilić.

Na tribini su se mogle čuti tvrdnje da se činjenicama o učestalosti nasilja u porodici targetira i razara porodica, a izvještavanje o broju žrtava nasilja u porodici i femicida naziva ispiranjem mozga.

Udruženje „Roditelji ZA prava djece“ objavilo je i otvoreno pismo povodom nacrta ovog zakona. Prije svega navode da Republika Srpska nije dužna da se po pitanjima bračnih i porodičnih odnosa usklađuje s EU, upravo zbog različitosti u kulturi, religiji i drugim vrijednostima koje se ne mogu jednoobrazno regulisati istim propisima. Tačno je da Republika Srpska nije obavezna da usklađuje svoje zakonodavstvo s pravom EU kao nečlanica. Međutim, kao dio Bosne i Hercegovine, koja je vrlo jasna u stavu da treba postati članica EU, za nju postaje obaveza implementirati preporuke Evropske komisije, odnosno, svima dobro poznatih 14 prioriteta. Među tim prioritetima je i jačanje zaštite prava svih građana/ki, posebno osiguravanjem provedbe zakona o nediskriminaciji i rodnoj ravnopravnosti. To podrazumijeva i usklađivanje zakonodavstva na svim nivoima u BiH s Istanbulskom konvencijom. Dakle već u prvoj rečenici je vidljiva neupućenost udruženja u prava i obaveze Republike Srpske.

U daljnjem tekstu objašnjava da je BiH potpisnica Istanbulske konvencije kojapreporučuje (ne obavezuje) promjenu pravnih normi i način primjene državama potpisnicama, dakle još jedna netačna informacija. Bosna i Hercegovina je potpisala i ratificirala Istanbulsku konvenciju bez rezerve, što znači da nije imala primjedbe na odredbe Konvencije. Stoga je, kao članica Vijeća Evrope, obavezna primjenjivati međunarodno pravo i poštovati sve odredbe.

Jedina istinita informacija u ovom otvorenom pismu jeste da Konvencija odvaja biološku i socijalnu dimenziju pola, pa se tako u tekstu Konvencije navodi da rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. Dakle, spol je naša biološka karakteristika koju imamo samim rođenjem, a rod je društveni konstrukt koji se mijenjao kroz historiju. Tako su žene tradicionalno nosile haljine, ostajale kod kuće i brinule o domaćinstvu, u potpunosti ovisne o muškarcu kao glavi porodice i to je bila rodna uloga koja im je dodijeljena. Vremenom su se uloge počele mijenjati i prestale su odgovarati onome što se tradicionalno pripisivalo ženama zbog njihovog spola. Zahvaljujući tome, žene su počele sticati samostalnost, uključile su se na tržište rada, dobile aktivno i pasivno pravo glasa. Protivljenje ovoj razlici i procesu koji je doveo do nje ukazuje na pokušaj ponovne uspostave muške dominacije nad ženskim spolom, što u konačnici može dovesti do oduzimanja samostalnosti koju su žene stekle, a samim tim i povećanjem nasilja nad ženama.

Problematičnim smatraju upotrebu termina femicidjer smatraju da bi time Republika Srpska sama sebe proglasila društvom u kome se žene masovno ubijaju „u ime kulture, običaja, vjere, tradicije, časti, samo zato što su žene“ -u Bosni i Hercegovini ne postoje zvanične statistike, ali prema medijskim izvještavanjima i podacima nevladinih organizacija ubijeno je preko 60 žena u periodu od 2015. do danas. Od ukupnog broja ubistava, 40% je rezultat femicida, odnosno nasilja u porodici. Podaci govore za sebe – nije Republika Srpska takvo društvo, već cijela Bosna i Hercegovina.

Iz udruženja navode i da je Nacrt, između ostalog, štetan zato što djevojčice i djevojke izjednačava sa ženama: Poznato je da djeca uživaju veću pravnu zaštitu nego odrasli. Ako se nekim zakonom dijete izjednači sa odraslom osobom, onda se njemu umanjuje postojeća pravna zaštita. U članu 8. stav (3) Nacrta dijete se definiše kao osoba koja nema navršenih 18 godina života. Na ovaj način pruža se veća zaštita mladim osobama nego što je to dosad bio slučaj i što je još uvijek slučaj u Federaciji BiH i Brčko distriktu, a ovakva definicija je i jedna od obaveza koja proizlazi iz Lanzarote konvencije.

Otvoreno pismo završava protivljenjem davanju specijalnih, posebnih prava pripadnicima LGBT zajednice i davanju mogućnosti da se LGBT i rodna ideologija propagira djeci u školama. Uvođenjem pojma „femicid“ žene neće biti dodatno zaštićene, već će biti ozakonjena rodna ideologija, pa će ovaj zakon štititi i osobe koje se osjećaju ili izjašnjavaju kao žene, a po prirodnom i biološkom polu to nisu. Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama Republike Srpske udefinišefemicid kao krivično djelo usmjereno prema ženama, pa čak i indirektni femicid koji predstavlja samoubistvo žene koje je uzrokovano prethodnim nasiljem u porodici ili nasiljem koje je počinilo drugo lice. Iz samog člana, ali i drugih članova Nacrta nije vidljivo spominjanje roda, tako da ostaje nejasno na šta se tačno pozivaju iz organizacije. Osim toga, LGBTI osobe u BiH su ravnopravni/e građani/ke Bosne i Hercegovine, a ravnopravnost svih ljudi je zagarantovana Ustavom BiH i Zakonom o zabrani diskriminacije. Pružanjem zaštite jednoj ranjivoj skupini ljudi ne daju se posebna prava, već obezbjeđuje sigurnost, mogućnosti i prilike koje ostatak stanovništva već uživa. Ovakvim reagovanjem otvoreno zahtijevaju da im se zakonom dozvoli diskriminisanje jedne skupine društva, čime nanose veliku štetu ženama i djeci kao primarnim žrtvama nasilja u porodici i izvan nje.

Iz svega navedenog jasno je da ovakva reakcija ide u smjeru zagovaranja protiv ljudskih prava LGBTI osoba i to koristeći se rodnom ravnopravnosti i zaštitom žena od nasilja računajući da je to tema na koju je društvo osjetljivo, jer stvarnih argumenata, kao što možemo vidjeti, nije bilo.

Stoga opravdano postavljamo pitanje zašto je ovaj Nacrt izazvao veliku pometnju u javnosti, s obzirom da ništa od argumenata kojima se koriste nije navedeno u Nacrtu zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama RS. Ako su i postojale nejasnoće u pogledu tumačenja pojedinih odredbi zakona, zašto nisu pozvani/e eminentni/e eksperti/ice pravne struke ili čak sociolozi/ginje koji bi mogli/e javnosti objasniti razliku između spola i roda i zašto je važno da ona postoji jer bez nje ne možemo govoriti o ravnopravnosti spolova.

U konačnici, cilj usvajanja Zakona o zaštiti od nasilja u porodici je bio pružanje veće zaštite žrtvama nasilja u porodici. Stoga ne smijemo dozvoliti da jedna skupina ugrozi tu zaštitu zarad uskraćivanja prava drugoj marginaliziranoj skupini kojoj su ista prava zagarantovana Ustavom i Zakonom o zabrani diskriminacije BiH.

 

Prijavi nasilje nad ženama, ne štiti nasilnika!

Fondacija 'Lara' Bijeljina | Sva prava zadržana © 2019
Powered by limun.co