Uvodno izlaganje za Konferenciju Učešće žena u političkom životu – prepreke i prioriteti žena u javnom djelovanju
Bijeljina 4. i 5. oktobar 2013. godine
Konferencija je okupila žene iz političkih stranaka sa područja Bijeljine, Zvornika, Ugljevika i Lopara koje su razmatrale iskustva u političkom radu i prioritete u djelovanju na unapređenju učešća žena u političkom životu. Uvodničarke na Konferenciji bile su, pored Milice Marković, Anka Todorović, dugogodišnja odbornica u Skupštini opštine Bijeljina i članica organa Srpske demokratske stranke, Nada Golubović, predsjednica Upravnog odbora Fondacije „Udružene žene“ i Gordana Vidović, izvršna direktorica Udruženja građana „Budućnost“ iz Modriče. „Lara“ je organizovala Konferenciju uz podršku Fridrih Ebert Fondacije.
(Milica Markovic je poslanica SNSD-a poslanica u Parlamentu BiH i poslanica BiH u Vijeću Evrope)
Vijeće Evrope postoji kao parlamentarna institucija već 60 godina u Evropi, ono danas broji 48 članica (48. je Crna Gora koja je primljena prije dvije godine), ali postoji više zemalja koje su u ulozi posmatrača i partnera (Kanada, Mexico) u demokratskim aktivnostima koje Vijeće Evrope vodi. To je parlamentarna skupština u kojoj rade poslanici koji su iz ovih 48 zemalja članica.
U Evropskom Parlamentu se poslanici biraju direktno na izborima koji se raspisuju za Evropski parlament, npr. 01.04.2013. godine Hrvatska je imala izbore za poslanike Evropskog parlamenta. Pojednostavljeno, ono što je Dom naroda BiH u odnosu na Predstavnički dom, to je Vijeće Evrope u odnosu na Evropski parlament.
Prošle sedmice, u četvrtak predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić imao je gostujuće obraćanje i on je Vijeće Evrope definisao kao savjest Evropske unije.
Vijeće Evrope nema zakonodavnu funkciju kao što ima Evropski parlament, ali dokumenta koja Vijeće Evrope donosi su značajna i na njih se pozivaju i Evropski parlamanet i Komitet ministara EU i Komitet ministara Vijeća Evrope. Rezolucije, preporuke i ostala dokumenta koja donosi Vijeće Evrope su itekako bitna i važna i sve članice kada donose zakone traže mišljenje Vijeća Evrope u pogledu demokratije, poštivanja ljudskih prava, političkih sistema određenih zemalja, ispunjenosti evropskih normi i standarda i sl.
Dakle, Vijeće Evrope je jedna reprezentativna evropska institucija u Evropi i čini je 630 poslanika iz 48 zemalja. Svaka zemlja ima pravo da delegira broj poslanika proporcialno broju stanovnika svoje zemlje. Tako BiH ima 5 članova u Vijeću Evrope (u odnosu na broj stanovnika), tri muškarca i dvije žene.
Muškarci i žene, odnosno poslanici i poslanice u Vijeću Evrope imaju istu startnu poziciju što im omogućava da se iskažu u svojim afirmacijama, i tamo je nemoguće da se prednost daje po osnovu pola, odnosno ne može se reći on je muškarac on bi trebao biti predsjednik neke od komisija, samo zato što je muškarac ili žena. Ta vrsta diskriminacije je potpuno isključena. Upravo ta ista startna pozicija muškaraca i žena dalje otvara prilike i omogućava u skladu sa afinitetima, sposobnostima i mogućnostima koje imate do koje ćete vi pozicije stići u Vijeću Evrope i šta ćete učiniti ili uraditi. Uslov da radite kao poslanica u Vijeću Evrope je da posjedujete savršeno znanje francuskog i/ili engleskog jezika, koji su zvanični jezici Vijeća Evrope. Ako ispunjavate taj uslov, imate iste mogućnosti i prilike kao muške kolege i prema svojim afinitetima birate komitete (naše parlamentarne komisije) u kojima ćete raditi. Praksa je da svaki poslanik odabere dva komiteta od ukupno 12, koliko ih postoji. Ja sam član komiteta za pravna pitanja i ljudska prava i komiteta za socijalna i zdravstvena pitanja i ekonomsku održivost društva. U okviru komiteta se otvaraju druge mogućnosti za rad, možete biti izvjestilac za određene teme, odnosno da pripremate izvještaje, što je vrlo prestižna pozicija. Dakle, ako ste izvjestilac i ako pripremite neku temu za narednu sjednicu to vam predstavlja poseban bonus koji dobijate u Vijeću Evrope.
Naravno postoji i komitet za rodnu ravnopravnost, porodicu i pitanja djece koji imaju mnogo posla.
Tri osnovna postulata na kojima funkcioniše Vijeće Evrope su: ljudska prava (temelj i razlog postojanja Vijeća Evrope), demokratija i rodna ravnopravnost. U ljudsko pravo spada i pravo žene da bude ravnopravno tretirana u politici, i Vijeće Evrope se bavi tim pitanjem, veliku pažnju poklanja problemu marginalizacije žena, i nepoštivanja kvota o zastupljenosti žena u jednom društvu.
1996. i 1998. godine kada je OSCE provodio izbore u BiH, i kada je prvi inicirao da u BiH mora biti 30% žena na listama, što je kasnije ušlo i kao klauzula u Izborni zakon BiH, to nije izmislio OSCE to su upravo načela i postulati koje je uspostavilo Vijeće Evrope koje se u tom oslanja na evropske i svjetske konvencije na osnovu kojih radi i koje poštuje.
Svaka članica Vijeća Evrope, dakle zemlja koja dobije status i postane članica, ona prije toga u određenom roku dobije set konvencija (osnovne konvencije bez kojih ne može dobiti pristup VE) koje mora potpisati prije pristupanja. Postpristupno, kada dobije status i postane članica, onda dobija još jedan set konvencija i rezolucija koje je dužna da potpiše i prihvati. Zato u tom periodu dok postane članica, ta zemlja ima status posmatrača. BiH je do 2002. godine imala status posmatrača, a od tog perioda je prešla u postprijemni period, koji traje već 10 godina i BiH je još uvijek zemlja pod monitoringom, odnosno u grupi je posebnih zemalja kod kojih se prati politički sistem, ljudska prava, izvršavanje određenih konvencija i međunarodnih rezolucija. Taj status monitoring BiH ima i danas.
U rukovodećem dijelu Vijeća Evrope itekako je zastupljen određen broj žena. Vijeće Evrope ima predsjednika parlamentarne skupštine (na mandat od dvije godine) koji je više protokolarna ličnost koja vodi sjednice skupštine. Pored njega imaju 24 zamjenika (24+24, što znači da jedne zemlje imaju mandat potpredsjednika u jednom mandatu, a kada se predsjednik promjeni onda druge 24 zemlje imaju mandat potpredsjednika i tako se rotira). Naša zemlja je imala 2009-2010 potpredsjenički mandat (Mladen Ivanić) i ponovo bi opet trebala biti 2013-2014. U tih 24 potpredsjednika Vijeća Evrope, uvijek je 50% žena, ali one nisu birane zato što su one žene, nego zato što su one aktivne članice, predsjednice komiteta, šefice delegacija, zato što je njihovo učešće, njihov nastup na plenarnom zasjedanju zabilježen i više tu niko nema dileme da nju ne treba predložiti za podpredsjednika Vijeća Evrope, ali ne samo zato što je ona žena da bi se ispunila ta kvota u polnom smislu nego zato što one to zaista zaslužuju, svojim zalaganjem, angažovanjem.
Sekretar Vijeća Evrope vlada u tehničkom, finansijskom i organizacionim smislu. On prima ljude u radni odnos, i njegov zamjenik je žena.
U Vijeću Evrope ima zaposleno 2000 ljudi od kojih je 60% žena, svaka osoba ima svoj referat, i ukoliko vam treba neka informacija samo trebate znati ime osobe koja je zadužena za tu oblast i u roku od sat vremena nakon upućene elektronske poruke dobićete traženu informaciju. Svi podaci se čuvaju u elektronskoj verziji.
U Vijeću Evrope djeluje 5 politickih grupa u okviru kojih su razvrstane sve političke partije: evropska ljevica, evropska narodna partija, demokrate, socijalisti i liberali. Moja partija pripada socijalističkoj grupi, i u ovoj grupi je zastupljen velik broj žena koje su veoma aktivne, poput potpredsjednice te partijske grupe Nataše Vučković, poslanice iz Srbije.
Vijeće Evrope nije samo politički poligon gdje vi pokušavate ostvariti određena pitanja, zahtjeve i podršku za zemlju iz koje dolazite, tamo je i prilika da se upoznate i imate direktan kontakt sa ženama koje su u Evropi važne i značajne figure i oko kojih se vrti politički sistem, npr. poput Angele Merkel. Ona je bila gost u Vijeću Evrope prije dvije godine i njeno izlaganje, samo njeno prisustvo vam uliva nadu i daje vam sliku da nije nemoguće ženama dostići do tako jedne visoke funkcije. Iz njene priče shvatićete da iza nje stoji veliki rad, velika politička nagažovanost kao i velika partija. Trebate znati da nije isto takmičiti se na političkom poligonu ipred maile i velike partije. Drugi primjer jake žene na viskom položaju je i Julija Timošenko koja je bila gost Vijeća Evrope 2008. godine, za razliku od danas, u tom periodu kada je došla kao premijerka, ona je odavala utisak vrlo moćne žene koja vlada svojom zemljom i ima respekt i mimo svoje zemlje. Još jedna primjer je i predsjednica Norveške koja je bila gost 2009. godine, koja je govorila koliko mnogo Norveška ulaže i investira u političarke.
Standardi koji su podloga za funkcionisanje i rad žena u Vijeću Evrope su konvencije Ujedinjenih nacija iz kojih proizilaze rezolucije koje donosi Vijeće Evrope, potom preporuke i ostali dokumenti. Važne norme u Vijeću Evrope su ljudska prava, demokratija i ravnopravnost polova.
Vijeće Evrope zasjeda četiri puta godišnje, ali u toku cijele godine održavaju se različiti sastanci, plenumi, seminari na kojima se razmatraju različita pitanja. Između ostalog, i pitanja polne ravnopravnosti i socijalnog statusa žene i djeteta. Pored toga posmatra se i komplenta sitacija u društvu, da li je društvo siromašno, ekonomski stabilno i sl. što u određenoj mjeri određuje i političku poziciju žena u tim zemljama. Bez obzir što već postoje određene norme koje svaka članica mora da poštuje, još uvijek Vijeće Evrope pokušava kroz određena dokumenta koja donosi (npr. Statut) da unaprijedi položaj žena. To se ne odnosi na status posalnice u Vijeću Evrope, nego na obaveze zemalja čanica i njihovu unutrašnju strukturu.
Primjerice, mnogo se pažnje posvećuje nediskriminaciji žena koje rade u NVO, i za te potrebe se usvajaju određena dokumenta koje Vijeće Evrope dostavlja svojim članicama, a potom šalje na teren svoje izvjestioce da utvrde da li su žene koje rade u NVO diskriminisane ili trpe određene sankcije zato što to rade. Druga tema koja je takođe zastupljena jeste status žena, mladih majki. Ova tema je veoma aktuelna, i čak su u Parlamentarnoj skupštini BiH mijenjani određeni prvailnici zbog situacije da mlade žene koje namjeravaju postati majke, ako nisu u stalnom radnom odnosu, zasigurno je da će ostati bez posla zato što idu na porodiljsko bolovanje, naročito ako rade u privatnom sektoru. ,
BiH je prošla određen put, ali ima dosta problema koji su na spisku rješavanja. Npr.,
u toku je izmjena Izbornog zakona BiH koje se odnose na obavezno učešće od 40% osoba manje zastupljenog pola na kandidatskim listama. Ostalo je još otvoreno pitanje da li će liste biti otvorene ili zatvorene na izborima sljedeće godine. Oko ovog pitanja postoje različita tumačenja i u ista je bilo uključeno i Vijeće Evrope.
Standardi Vijeća Evrope na svakom planu predstavljaju primjere kojih se treba pridržavati. Jer signurno je, da npr. ukoliko se BiH ne bi pridržavala tih standarda, poštovala konvencije i rezolucije da se ne bi mogla smatrati demokratizovanom zemljom. Svaka zemlja koja nastoji da bude demokratizovana, odnosno koja ide putam evropskih integracija, koja želi da se približi i uđe u EU ona mora ispoštovati te standarde, odnosno osim potpisivanja, mora ih i implementriati u svom društvu kako bi dokazala da se približava evropskim standardima i propozicijama.
Već drugi mandat sam poslanica u Vijeću Evrope (7 godina) što mi predstavlja veliku čast, mnogo sam naučila i stekla iskustva koja želim podijeliti sa našim političarkama. Svakoj ženi koja bude imala prilike da radi u državnom parlamentu, preporučujem da se po svaku cijenu izbori da bude član delegacije Vijeća Evrope i da provede bar jedan mandant tamo. Rad u Vijeću Evrope će joj omogućiti da kada BiH uđe u EU bude i kandidatkinja za Evropski parlament. Iskustvo rada u Vijeću Evrope je kao pripravnički staž za rad u Evropskom parlamentu.
Biografija
Milica (Jovo) Marković je rođena je 02. novembra 1967. u Bijeljini, gdje je završila osnovnu školu 1982. godine i gimnaziju 1986. godine. Diplomirala je 1991. godine u Novom Sadu na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za romanske jezike.
Karijera
Po struci je profesorica francuskog i italijanskog jezika. U svojoj profesiji je radila u periodu od 1998. do 2000. godine, predavajući francuski i latinski jezik u Gimnaziji i srednjoj medicinskoj školi u Bijeljini.
Njen politički angažman je počeo 1990. godine u Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) u kojoj je bila do 1997. godine. Tada prelazi u Srpski narodni savez RS-a Biljane Pavšić. S ovom strankom izlazi na izbore 1998. godine pod imenom Milica Marković-Elez, kao kandidatkinja za Narodnu skupštinu (NS) RS-a. Prošla je na izborima i ostala u dvogodišnjem mandatu.
SNS se pridružuje Savezu nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika 2003. godine.
Na Opštim izborima 2006. godine Milica Marković je bila kandidatkinja SNSD-a za poslanicu u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Dobila je 12.892 glasa i osvojila mandat. Na Opštim izborima 2010. izabrana je na istu poziciju sa 15.235 glasova. Na Opštim izborima 2014. godine ponovo je izabrana za poslanicu u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Članica je delegacije Bosne i Hercegovine u Savjetu Evrope.