Odjeljenje za boračko-invalidsku i civlinu zaštitu Grada Bijeljina ima dva odsjeka. Sa načelnikom Odjeljenja i šefovima/cama odsjeka, broji 20 službenika/ca, 11 žena i 9 muškaraca. Od početka primjene Zakona, Odjeljenje je zaprimilo 34 zahtjeva za ostvarivanje statusa i prava zbog preživljene torture u ratu.
Željka Grujičić, šefica Odsjeka za upravno-pravne poslove i zaštitu korisnika, kaže da su prvi zahtjev za ostvarivanje statusa i prava žrtava ratne torture zaprimili u oktobru 2018. godine, kada im se prvi put obratila i žrtva ratnog silovanja.
-Deset lica je ostvarilo pravo na novčanu naknadu kao žrtve seksualnog nasilja, a za 14 osoba priznat je status bez prava na novčano primanje. Odbili smo četiri zahtjeva, četiri zahtjeva su u postupku, a na dva čekamo saglasnost Ministarstva. Ukupno smo imali četiri žalbe na naša rješenja i sve su odbijene kao neosnovane.
Od 10 žrtava seksualnog nasilja kojima su u bijeljinskom Odjeljenju za boračko-invalidsku i civlinu zaštitu priznata prava, jedna je preminula, a jedna je zadržala pravo civilne žrtve rata.
-Bilo je i odbijenih zahtjeva jer u postupku nije utvrđeno da su pretrpjele seksualno nasilje.
Prije početka primjene Zakona, Željka i još dvoje službenika iz Odjeljenja su prošli obuku koju je organizovalo Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske. Smatra da su obuke i dalje potrebne:
-Službenicima Odjeljenja bi uvijek dobrodošao svaki vid obuke koji bi olakšao rad na utvrđivanja statusa i ostvarivanja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite.
U početku primjene Zakona najčešće nejasnoće su bile ukoliko žrtva nije bila evidentirana u bazi Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina, i nije imala medicinsku dokumentaciju.
-Poslije održanih seminara o primjeni Zakona, nejasnoće su uglavnom razjašnjene. Ako imamo dilema tražimo tumačenje od Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite. Pomaže nam i saradnja sa kolegama iz drugih opština i gradova.
Službenici/ce Odjeljenja dijele kancelarije, izuzev šefa Odsjeka i načelnik Odjeljenja ali se uslovi rada prilagođavaju potrebama stranaka:
-Za uzimanje izjave oslobodi se prostor za nesmetan rad i poštivanje privatnosti žrtve. Žrtva se inače prvo obraća službenicima koji rade na referatu koji obuhvata i žrtve ratne torture, gdje dobijaju zahtjev i uputstva o dokumentaciji koju treba da prilože uz zahtjev. Zahtjev predaje u pisarnicu (protokol), gdje se zaprimaju svi zahtjevi i razvrstavaju po odjeljenjima.
Uključivanje u mrežu podrške za ostvrivanje prava po osnovu Zakona o zaštiti žrtava ratne torture smatra značajnim i bila je redovna učesnica svih sastanaka mreže.
-Povezujemo se sa drugim institucijama koje takođe rade sa ovom kategorijom lica i razmjenjujemo iskustva, dolazimo do novih saznanja. Primarni cilj nam je pomoći žrtvama.
Željka kaže da nisu do sada imali programe prevencije od profesionalnog sagorijevanja iako je uzimanje izjava od žrtava seksualnog nasilja izuzetno težak i stresan proces, i za žrtve i za službenike/ce koji vode postupak.