Mnogi ne znaju da se na dugoj listi nesuđenih nobelovki 2005. našlo i sedam žena iz BiH. Interesantno je takođe, da su žene širom svijeta u ovoj akciji nominovane proporcionalno broju stanovnika u pojedinim državama. BiH je bila jedini izuzetak: cijeneći da je veće dostignuće boriti se za mir u postaratnoj BiH, nego u nekoj uređenoj mirnoj zemlji, Bosanke i Hercegovke su dobile više mjesta na ovoj listi, nego što bi BiH, kao zemlji sa četiri miliona stanovnika, po pravilima pripadalo.
Iz BiH su nominovane:
Azra Hasanbegović, NVO aktivistkinja iz Mostara, osnivačica sigurne kuće,
Nađa Mehmedbašić, novinarka i autorica nagrađivanih dokumentarnih filmova iz Sarajeva,
Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja Majke Srebrenice,
Snježana Mulić, novinarka i autorica dokumentarnih filmova iz Sarajeva,
Marijana Senjak, psihologinja i terapeutkinja, posvećena problemu seksualnog nasilja u ratu iz Zenice,
Nusreta Sivac, sutkinja iz Prijedora i bivša logorašica u Omarskoj,
Alma Suljević, sarajevska vajarka i filozofkinja rođena u Kaknju, dugogodišnja aktivistkinja u borbi protiv mina
Uz ovih sedam žena sa liste kandidatkinja za Nobela iz 2005. godine, jedine mirovnjakinje čiji je angažman, zapisan i na neki način društveno valorizovan, jesu junakinje divne knjige Zilke Spahić Šiljak „Sjaj ljudskosti“. Jedanaest žena, čije su životne priče predstavljene u ovoj knjizi, bez sumnje zaslužuju društveno priznanje. Zaslužuju li ga i neke druge žene, koje ovdje nisu pomenute? Naravno. Priznaje to i autorka i temeljito objašnjava metodologiju, kojom je izabrano upravo ovih jedanaest heroina.
Ali, priče koje su u ovoj knjizi izložene mogu biti jednako potsticajne i blagotvorne, kao i biografije nobelovki.
Heroine iz ove knjige su:
Sabiha Husić, teologinja i utemeljiteljica organizacije Medika iz Zenice, žena koja je godinama pomagala ženama žrtvama ratnih silovanja, feministkinja ubijeđena da vjera može biti temelj za izgradnju mira,
Danka Zelić, policajka i inženjerka agronomije, osnivačica Udruženja građanki „Grahovo“, žena koja se usred rata iz Njemačke vratila u rodno Livno, a potom se u Grahovu borila za prava povratnika i za prava žena u izrazito patrijarhalnoj sredini,
Jadranka Milićević, aktivistkinja „Žena u crnom“, osnivačica organizacije „Žene ženama“ i Fondacije „Cure“, hrabra buntovnica i feministkinja, koja nikad ne odustaje i nikad ne pristaje na nasilje i totalitarizam,
Lidija Živanović, osnivačica Helsinškog paralamenta građana Banjaluka, feministkinja i arhitektica, koja se umjesto izgradnje palata za moćnike, opredijelila za izgradnju mira i pravednog društva za sve građane i građanke,
Nada Golubović, inženjerka medicinske biohemije, osnivačica Fondacije „Udružene žene“, doajenka feminističkog pokreta u BiH, prepoznatljiva naročito po borbi protiv nasilja u porodici, diskriminacije u politici, entitetskih i nacionalnih podjela,
Stanojka Cana Tešić, osnivačica „Foruma žena“ Bratunac, neumorna aktivistkinja u borbi za prava žena, ali i borbi za pomirenje, povratak izbjeglica i dostojanstven život u ratom razorenom i zločinima traumatizovanom Podrinju. Žena koja je u ratu rizikovala svoj i živote svoje djece da bi spasila prijatelje drugih nacija,
Besima Borić, političarka, socijaldemokratkinja, humanistkinja i feministkinja, borkinja protiv nepravde i ugnjetavanja svih manjina, a za mir, ravnopravnost i normalan život,
Rahela Džidžić, elektroinženjerka, posvećena građanskom obrazovanju, pomirenju i povezivanju zajednica, feministkinja i borkinja za istinsku demokratiju,
Amra Pandžo, profesorica književnosti i magistarka socijalnog rada, islamska feministkinja i mirovna aktivistkinja i jedna od osnivačica Udruženja za dijalog u porodici i društvu „Mali koraci“, Bošnjakinja koja se 1994. u opkoljenom Sarajevu udala za Srbina,
Radmila Žigić, politikologinja, novinarka i feministkinja, jedna od osnivačica prvih opozicionih novina u RS, osnivačica Pan radija i Organizacije žena „Lara,, pokretačica prvog ženskog političkog web magazina...doajenka borbe protiv trgovine ženama i kreatorka medijskih projekata za pomirenje,
Jasminka Rebac, učiteljica i pravnica iz Mostara, prepoznatljiva po radu sa djecom s posebnim potrebama, i po upornoj borbi za prava žena i za prevazilaženje podjela u podijeljenom Mostaru - kralj Španije ju je odlikovao Ordenom za građanske zasluge.
Kada razmišljam o mirovnom aktivizmu žena iz BiH, uvijek se sjetim dr Irene Krndije, banjalučke pedijatrice, koja je 1991. godine u BiH dovela Trku mira. Ova tradicionalna, planetarno poznata mirovna manifestacija, čiji je uutemeljitelj indijski monah Šri Ćinmoj, te 1991. godine, kad je zveckanje oružjem već zaglušilo svaki glas razuma, Banjaluci i BiH je bila potrebnija nego ikad. Pratila sam tu manifestaciju, puna nade i isčekivanja, karakteristične za blesavu mladu novinarku. U to vrijeme masovna okupljanja raznih vrsta, od štrajkova i protesta do, naročto, mitinga zahuktalih nacionalističkih partija, bila su uobičajena. Ništa nije bio lakše nego, sa nekoliko zapaljivih parola, okupiti hiljade ljudi na Trgu Krajine. Ali, kada su maratonci na taj trg dotrčali sa bakljom mira, dočekalo ih je pedesetak Banjalučana. U tom trenutku bilo mi je jasno da je rat već počeo – bilo je samo pitanje kad će opaliti prva puška. A uskoro se i to desilo...
Mirovni aktivizam Irene Krndije je zaboravljen. Tihoj koloni zaboravljenih mirovanjakinja pridružiće se, uskoro, mnoge druge žene u Banjaluci i drugim gradovima i mjestima širom BiH... Ko se još sjeća, na primjer, da je Udruženje žena „Duga“, na čelu sa osnivačicom Galinom Marjanović, prihvatalo, spasavalo i njegovalo hiljade izbjeglica i žrtava ratne torture... A vjerujem da je takvih aktivistkinja bilo u svim našim gradovima... Bilo bi dobro da se svaka od nas prisjeti po neke zaboravljene mirovnjakinje, zapiše njeno ime i kratku bilješku o njenim mirovnim naporima, pa da to sve istražimo, dopunimo, dokumentujemo.
Jer, hronika mirovnih aktivnosti i aktivistkinjja u BiH ne postoji. To su dragocjene, a neispričane priče i ukoliko ih ne otrgnemo od zaborava, potonuće u mrak. A medijima i javnim prostorom uopšte carovaće i dalje selebritiji iz crnih hronika, biznismeni tipa „ne pitaj me za prvi milion“, političari čije su jedino dostignuće zapaljive nacionalističke izjave, pjevaljke i starlete...
Milkica MILOJEVIĆ
(Izlaganje na Konferenciji “Iskustva i izazovi ženskog mirovnog aktivizma u BiH, rodni aspekt”, Banja Luka, 5. avgust 2014. godine)